Zulfikar Fiandra
Intimno je radikalno. Filmska umjetnost je mrtva, živjela filmska umjetnost.
„I have no other possessions of value but my soul.” – Allen Ginsberg
Zulfikar Filandra je filmski i pozorišni reditelj baziran u Sarajevu, čija praksa je vrlo intuitivna, oblikovana povjerenjem u instinkt i slučajnost. Psihoanalitički postupak velika je referenca u Zulfikarovom opusu.
Several nights; 03:10 (Loop)
Harun odlazi u inostranstvo i mi spontano rekreiramo scenu iz filma Leosa Caraxa. Primjese Wong-Kar Waia/Sinéad O’Connor pjeva u pozadini kišne sarajevske noći. Nećemo se vidjeti dugo poslije ovoga.
Intervju
Šta je za tebe zajednički jezik mladih?
Zajednički jezik mladih je čežnja.
Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?
Moja praksa je vrlo intuitivna, oblikovana povjerenjem u instinkt i slučajnost. Dakle, psihoanalitički postupak je velika referenca. Također, uvijek je tu želja za napraviti nešto što nije trendy i nešto što nije dosadno, mnogo pokretnih slika i filmova je jako dosadno.
Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?
Nisam siguran koliko će moja inspiracija trajati, moj rad je jako nekomercijalan a finansijski ambiciozan. Najvažnije, ko je moja publika i šta drugi ljudi dobijaju od mojih radova.
Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?
Umjetnost je poziv na slobodu, zastupanje slobode, cesta do slobode.
Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?
Poznato je bijeg od stvarnosti: Virtuelno, meditacija, moja arhiva, stari rituali.
Šta za tebe znači biti inovativan?
Inovativan znači ne željeti imitirati i ići u nepoznato. Mislim da je inovativnost jako rijetka i bitna danas. Iako također podržavam i praktikujem krađu i reaproprijaciju u umjetnosti za mene se inovativnost krije u ideji i namjeri. Ne vjerujem u intelektualna prava.
Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?
Produbljivanje prakse i biti negdje bolje. Obuhvatiti svijet svojom umjetnošću.
Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?
Niz iskustava, odrastanje u ratu sasvim sigurno jedno od njih, empatija i interes prema lijepom kao reakcija na ružno i destruktivno, promišljanje vrijednosti individualnog izražaja suočen sa stradanjem u mojoj zemlji.
Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?
Ja sam samo periferni sudionik već par godina, ali mlada srpsko kulturno-umetnička scena je jako zanimljiva i stimulativna, mnogo se dešava stvari i brzina kojom se stvari dešavaju je uzbudljiva.
Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?
Svaki novi rezultat daje više samopouzdanja za idući, vjerovatno to. Primorava me na nešto zasigurno.