Back to top

Tisa Neža Herlec

Mojca Zupančič

Mi smo dinamičan improvizatorski duo koji čine vokal Tisa Neža Herlec i pijanistkinja Mojca Zupančič koji zajedno stvaraju od 2015. godine.

TNH i MZ sarađuju dugi niz godina, organizujući i izvodeći različite performativne događaje u Sloveniji i Holandiji.
Zajedno smo kreirali događaje navedene u nastavku:
– 24h: kolektivni procesni i performativni događaj koji se održavao u galerijskom prostoru i trajao je 24 sata (april 2019, Sign Galleri / livestream, Groningen);
– beskonačnost: predstava za dva tela i glasa koja je trajala sve dok svi članovi publike nisu napustili koncertnu dvoranu (maj 2019, Svet u kome živimo, Konzervatorijum Prins Claus, Groningen);
– Obrazi: spoj između predavanja i noise koncerta na kome je naša glavna tema bila senzibilizacija i strah (oktobar 2019, Lust, Groningen);
– Formacije: Duo: protokol za zvučnu improvizaciju u nasumično odabranim duovima među učesnicima (avgust 2020, Hrušica, Ljubljana);
– RADADAR: multimedijalni digestivni krug kroz koji smo obrađivali sećanja, arhivsku građu i odnose (decembar 2020, Cirkulacija2 i livestream u eter Radija Študent, Ljubljana).

Ja, Tisa Neža Herlec (1996, LJ) komuniciram, improvizujem i stvaram imaginarije (zvukom, glasom, u tekstovima i slikama). Saradnja, procesnost i trenje između struktura zapaljuju moju inspiraciju. Trenutno završavam master studije eksperimentalnog izdavaštva na PZI u Roterdamu.

Ja, Mojca Zupančič (1995, LJ) živim „životom“ i koketiram sa životom. Koristeći alate improvizacije i prisutnosti, tražim raskrsnicu između sebe i norme. Strastveno radim sa zvukom, pokretom i slikom. Trenutno studira džez klavir na PPC u Groningenu.

Dwelling; 04:31:12

Ovaj dvojac iz Slovenije istražuje i stavlja na test različite delovanja u grupama, ansamblima i skupinama pojedinaca, uglavnom se fokusirajući na osnaživanju kreativnih potencijala individualnih glasova. Uvođenjem različitih metoda, procesa i kompozicija pokušavaju da stvore nove načine organizacije kolektiva. Umetnice teže da prodiranju u međusobnu sadađnjost, generativnim performativnim praksama i komunikaciji u realnom vremenu.

Dozvolite vremenu da prodre izven trenutne percepcije pokreta. Neka odzvanja u sećanju, neka postane prijatelj sećanjanja koji ne poznaje zaborav.

Intervju

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Muzika je oduvek bila vezivno tkivo društava. Možemo ga smatrati jezikom. Sviramo uglavnom improvizovanu muziku, okupljamo se sa mnoštvom muzičara iz različitih mesta, tradicija i jezičkih oblasti. Izražavanje zvukom je jedan od najčistijih modaliteta interakcije. Komuniciramo zvukom, nesputani ograničenjima jezika, stvarajući razgovor koji može da razume svako ko sebi dozvoli da pažljivo sluša.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Važno je da prvo smirimo um i uzemljimo svoja tela, odatle možemo da počnemo da stvaramo. Kada je to nemoguće, krećemo od sredine, od tutnjave haotičnog trenutka u kome se nalazimo. U stvarnosti uvek postoji mnogo impulsa, pokretača i znakova koji nam nude polaznu tačku. Udahni i IDI!  Mi smo po prirodi improvizatori, pa volimo da se izgubimo u toku svesti i da se ponovo nađemo tri sata kasnije, obogaćeni novim iskustvima, proživevši nedelju dana u satu muzike, odsvirani zajedno sa našim kokreatorima. Ono što se u međuvremenu dešava ne može se opisati rečima, to je iskustvo koje svako živi drugačije – ovde kada govorimo o muzičarima, ali i publici koju smatramo uticajnom za naš izraz.

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Biti kreativna osoba zahteva puno samopoštovanja i ponekad je teško verovati našim kreacijama kada smo u našim ranjivim stanjima. Deluju krhko u očima sveta. Njihovo postojanje je nežno dok su u procesu nastajanja. Mnogo puta ova delikatnost mašte zahteva da izvesni zaštitni slojevi budu postavljeni. Ponekad je to usamljen proces, ali mi mnogo težimo da radimo sa drugima, pa je tada rad već od početka jači, jer njegovo seme seju i neguju mnogi umovi, a ne samo jedan. Postoji i mnogo skrivenih uloga koje moramo da otelotvorimo da bismo mogli da oživimo delo – mi nismo samo kreatori, mi smo i sopstveni producenti, menadžeri, izdavači, dizajneri, komunikatori, itd. Naše uloge se umnožavaju i često je ovo neodoljivo, planiranje i organizacija ponekad mogu biti prilično stresni. Opet, oslanjanje na druge i poverenje našim ko-kreatorima ovde donosi mnogo lepih interakcija i odgovornost se lepo širi kada verujemo.

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Ne volimo etiketiranje. Uvek sebe vidimo kao ljudska bića sa željom da kreiramo i delimo različite javne situacije, stvarajući iskustva za sebe i javnost. Pošto ovo radimo mnogo, smatramo se profesionalnim umetnicima u očima sveta.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Naša praksa je suprotna bekstvu od stvarnosti. To je potenciranje stvarnosti, iskustva, poznatog i nepoznatog. Emocija je potencirana, zvukom i jezikom činimo da nam eksplodira u lice, poboljšavajući percepciju, učeći kako da se osećamo više. Time se vraćamo u realnost Života koja se često zamrlja svakodnevnom birokratizacijom savremene žive mehanike koja izaziva samo apatiju, površne odnose i globalno zagrevanje – to nas ne zanima. Ukratko: lep beg od stvarnosti bio bi odmor na nekom mirnom tropskom ostrvu.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Korporativni sinonim za kreativnost.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Plan za budućnost je jednostavno nastaviti stvarati, improvizovati, izvoditi i inspirisati. Da zajedno postanemo bolja osoba, donoseći svest i ljubav ljudima. Verujemo putu kojim trenutno koračamo. Želimo da oslobodimo neke fizičke nosače naše muzike, otputujemo u Japan, upoznamo sve ljude koje moramo sresti na svom putu i ​​sviramo!

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Uglavnom ljudi, divni i inspirativni stvaraoci koje smo sreli na svom putu. Snažan uticaj imali su i neki samoorganizovani kolektivi čiji smo bili počastvovani da budemo, kao što su Transforma i Modri kot u Ljubljani. Sa tamošnjim ljudima stvorili smo sjajna iskustva – kampove, performativne žurke, večeri poezije i zvuka, diskusije i plesa. Gde god da idemo, mi katalizujemo takva dešavanja, okupljamo ljude, organizujemo i činimo da se stvari dešavaju.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Trenutno se nalazimo u Holandiji (Roterdam i Groningen). Scena je veoma raznolika, svašta može da se desi, posebno u NL, pošto postoji velika podrška, poštovanje i interesovanje javnosti za umetnost. Volimo da se susrećemo sa umetnicima iz drugih disciplina, jer nas obogaćuju svojim perspektivama i imaginarima. Verujemo da bi se ovo moglo dešavati češće. Svet umetnosti može biti prilično konkurentan i individualistički, što se kosi sa našim uverenjem da smo zajedno jači. Oboje smo deo nekoliko različitih kolektiva koji omogućavaju ljudima da se sastanu i udruže. Lebdimo po različitim prostorima, uvek u potrazi za nečim ili nekim što će nas zaintrigirati i izazvati.

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Posvećenje našeg života našoj praksi definitivno potpuno menja i utiče na način na koji živimo. Otvoreni smo prema sebi i drugima, istražujući šta ima i šta bi tu moglo biti. Neprestano tragamo za inspiracijom, usavršavamo se i postajemo svesni. Naš cilj je da postanemo bolji ljudi i da delimo ljubav sa svima, tako da je fokus manje na sebi. Muzika je za svakoga.