Portreti inspirisani slikom koju daju socijalne mreže i online kultura, kao i trenutno stanje modela u odnosu na njegovu okolinu.
Sofija Milčić je rodjena 2000. godine u Beogradu i trenutno ima 21 godinu. Počinje sa svojim stvaralaštvom u srednjoj školi Tehnoart Beograd koji je završila kao đak generacije 2019. godine na smeru konzervacija i restauracija kulturnih dobara. U periodu srednje škole je izlagala svoje radove na školskim izložbama. Bila je polaznik „IS Petnica“ na seminaru dizajna 2017. godine. Zajedno sa učenicima srednjih umetničkih škola iz Srbije bila je na slikarskoj koloniji u manastiru Soko Grad 2018, radovi nastali na ovoj koloniji su kasnije bili izloženi u Školi primenjenih umetnosti Šabac. Upisuje Fakultet primenjenih umetnosti smer konzervacija i restauracija slika i umetničkih dela na papiru u Beogradu 2019. g. U periodu dosadašnjih studija svoje radove izložila je na fakultetskoj izložbi i na Bijenalu studentskih crteža 2021.
Zajednički jezik nas mladih za mene predstavlja želja za pomeranjem granica. Svako od nas ima svoju priču i želju da izadje iz svoje zone komfora i to je ono što nas spaja. Neki aktivno rade na tome, a neki se spremaju da počnu i to je skroz u redu. Ono što je pandemija uspela da izvuče iz nas je da želimo nešto da promenimo i naterala nas da pogledamo u sebe.
Moji radovi su uglavnom autoportreti nastali od selfija, pa uglavnom svaki rad počinje sa pripremom predloška. Biranje šminke, frizure, mog okruženja, a zatim počinje sam rad. Volim da pronalazim inspiraciju u trendovima na socijalnim medijima i povezujem ih sa jednim tradicionalnim vidom stvaranja kao što je slikarstvo.
Najveći problem sa kojim se ja suočavam je da predstavim sebe onakvu kakva jesam bez iskrivljene slike koju sam stekla vremenom. Moj rad predstavlja niz pokušaja da zabeležim sebe i svoje promene koliko god je to objektivno moguće.
Ja studiram konzervaciju i restauraciju te ne smatram sebe nužno umetnikom. Smatram sebe stvaraocem nečeg što je meni važno. Umetnik je po mom mišljenju osoba čije stvaranje postaje prihvaćeno kao umetnost.
Moj beg od realnosti jeste čuvanje mojih biljaka i mog psa. Svaki dan izdvojim minimum sat vremena da pregledam sve svoje biljke da ih zalijem i da im se posvetim. U tom periodu za mene ne postoji ništa drugo i to mi pomaže da se distanciram od problema. Ovaj hobi je buknuo u toku karantina jer su me bilje asocirale na šetnje napolju i na prirodu van svoje sobe. Šetnje sa psom su takođe odličan beg od svega što se oko mene dešava.
Danas je teško biti inovativan u potpunosti, te smatram da je inovacija kada neko potpuno prepusti sebe i stvori nešto što je možda imalo inspiraciju iz nečega u prošlosti ali je prošlo kroz filter same osobe i dobilo potpuno novi izgled. Danas imamo širok spektar različitih medija te svako može da izrazi sebe na njemu svojstven način.
Iskreno ne razmišljam o tome često. Smatram da će moje stvaralaštvo pronaći svoj put.
Na mene je najviše uticala savremena internet kultura. Slika nas koju predstavljamo online utiče na tuđe mišljenje o nama uživo i moja želja je da povežem tu online ličnost sa svojim radom. Ljubav prema nekim starijim umentičkim vrednostima sa novim motivima i trendovima su uticali na mene da budem ono što jesam danas.
Mislim da trenutno na našoj sceni postoji nešto za svakoga. Svidja mi se to što svačiji rad može da nadje svoju publiku i generalno je sve dostupno javnosti preko društvenih mreža. Smatram da je odlično što svako uz uz odredjen uložen trud može da se probije. Idemo u korak sa svetskim trendovima.
Radovi koje ja radim me čine svakim danom sve svesnijom sebe, što i jeste njihov cilj. U toku procesa nastanka jednog rada pokušavam da se distanciram na neki način tako da probam da prenesem samo ono što vidim a ne ono kako ja mislim da jeste.