Sara Masnikosa u svom radu koristi prostorne objekte koji u sadržaju teme prikazuju različite vidove društvenog angažovanja. Ovi prostori, mapirani kroz dimenziju kutije, predstavljaju pozornicu određene čovekove funkcije. Rođena 31. jula 1995. godine u Subotici. Završila Gimnaziju u Paraćinu 2014. godine i iste upisala Akademiju umetnosti u Novom Sadu, smer slikarstvo. Osnovne studije završava 2020. u klasi profesora Gorana Despotovskog, sa prosečnom ocenom 9,96. Trenutno student master akademskih studija slikarstva takođe na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Redovno izlaže od 2015. godine. Do sada je izlagala na sedam samostalnih izložbi i brojnim kolektivnim. Takođe je učesnica mnogobrojnih projekata, radionica i likovnih kolonija. Dobitnica je Dositejeve stipendije 2019/20, godišnje nagrade Departmana likovnih umetnosti Akademije umetnosti u Novom Sadu za najuspešniji umetnički rad iz umetničke discipline SLIKANJE (2020.) i nаgrаde Fоndаciје Mali princ zа vrhunskе rеzultаtе u оblаsti umеtnоsti (2021.).
Rad se osvrće na jedan bitan i nezanemarljiv osećaj – preplavljenost stvarnošću. Ne radi se o izlasku iz zone komfora, već o momentu koji nas vraća u nju. Kao momenat kada tonemo u san, osećaj bezbrižnosti sa tonom lirskog karaktera. Svi ga imamo i svi ga želimo, u iscrpljenoj racionalnosti on je vrhunac našeg ostvarenja. Duboko u tom osećaju, duboko u sopstvenoj zoni komfora, nalaze se figure u svojim malim staklenim kutijicama. Stisnute su u ekstremno malom, ali njihovom bezbednom prostoru. Čitavu kompoziciju predstavlja veliki akvarijum napunjen vodom. U akvarijumu se nalaze staklene kutijice koje se blago njišu, koristeći energiju motora; u svakoj kutiji po jedna figura. Sve je transparentno, imamo uvid u njihovu kolektivnu usnulost. Sve ove individue mirno su prepuštene i za njih se ništa ne menja. Njihova kutija je sigurna zona, sa dovoljno zraka. One su mirni svedoci ovog stanja i jedini za koje se ono nikada neće promeniti. Pošto ono predstavlja odsustvo racionalnog, svaka individua će težiti izlasku iz ove situacije i načinu da se vrati do svog racionalnog.
Mogu reći da je moj rad prožet odnosima i funkcijama u relaciji čovek – objekat – gomila – pakovanje. Njihov sadržaj odnosi se na različite vidove društvenog angažovanja, a sam prostor rada obuhvaćen je često dimenzijom kutije.