Back to top

Jelena Krivokapić + Nastasija Franklin

“Stop talking, start planting!“

Nastasija Franklin  

Zovem se Nastasija Franklin. Rođena sam 05.04.1998. u Londonu, Velikoj Britaniji. Većinu  detinjstva sam provela u Beogradu, gde sam odrasla i pohađala školu. Išla sam u Školu za  dizajn odsek ambalaže. Od malena mi je najveća igra bila kuvanje. Kada sam postala  vegeterijanac sa 14 godina iz potrebe da se ne hranim fast food-om stalno, razvila sam  veliku ljubav prema kuvanju i krenula da kuvam svaki dan. Nakon Dizajnerske sam provela  leto u Indiji sa Jelenom volontirajući. Različiti i novi ukusi Indije učinili su da shvatim da  želim da se bavim profesionalno kuvanjem. Tako da sam te godine upisala kulinarski kurs  vina i hrane u Leiths School of Food and Wine u Londonu gde sam dobila kulinarsku  diplomu. Nakon kursa sam radila u restoranu koji se bavi sezonskim kuvanjem u Londonu,  u francuskoj poslastičarnici Gospođa Mirkov u Zemunu, u kuhinji tradicionalne italijanske  hrane u Sieni, Italiji i trenutno radim u photo studiu HelloFresh-a u Berlinu, gde pravim  hranu za fotografisanje recepta. Iz svih ovih iskustva sam shvatila koliko obožavam da  učim o različitim kulturama, tradicijama, receptima, o identitetu zemalja… i odlučila da  šelim da studiram antropologiju. Sa idejom da jednog dana mogu da spojim moje znanje  koje već imam o kulinarstvu i moje buduće znanje koje ću imati posle fakulteta i krenem  više da se bavim analitikom, istraživanjem, pisanjem i snimanjem hrane i šta ona znači u  kulturi ili individui. Primljena sam na Goldsmiths u Londonu gde od septembra krećem na  BA Anhropology and Visual Practice. Obožavam prirodu i moja najveća misija u životu je  što manje da je zagadim i kako mogu da joj doprinesem. Moj pogled na svet je radi,  nemoj da pričas o tome, i da svaki problem ima soluciju. Omiljeno drvo mi je trešnja, jer  mi je trešnja omiljeno voće a i jer ima roze cvetove a roza mi je omiljena boja. U  slobodno vreme volim da plivam, da se šetam, vozim bajs, družim, pravim veštačku  hranu,crtam, čitam i pišem. Omiljena reč mi je kikiriki i stari panker sam u duši.

 

Jelena Krivokapić
Rođena sam 15. februara 1996. godine u Beogradu, gde sam i odrasla. U blizini BIGZ-a, tako da su moji prvi izlasci bili u Čekaonici na vrhu, koje nažalost više nema.
Završila sam Školu za dizajn na smeru dizajn enterijera i industrijskih proizvoda. Potom sam upisala Arhitektonski fakultet gde sam 2018. godine završila osnovne akademske studije. Godinu dana kasnije sam osvojila DAAD stipendiju i započela master – Svetska kulturna baština (World Heritage Studies) na Brandenburškom tehničkom fakultetu u Kotbusu, Nemačka (Brandenburg University of Technology, Cottbus). Trenutno pišem master tezu na temu narodnih verovanja vezanih za elemente kuće i domaćinstva istočne Srbije.
Pored toga što pišem master tezu, asistent sam na katedri za Arhitektonsku konzervaciju, završavam šetomesečnu praksu u firmi Publishing For Development koja je UNESCO-v pomoćnik pri izradi World Heritage Review magazina i deo sam Youth Ambassador programa koji vode organizacije Europa Nostra i ESACH.
Takođe radim na malom timskom instangram projektu, koji se zove 195flavors.
2020. pre samo izbijanje epidemije bila sam na kratkoj praksi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.
2019. sam bila deo tima koji je radio na pripremi Mikser festivala: Cirkulisi, kao i Young Balkan Designers konkursa – Circular Design.
Bila sam deo mnogih volonterskih akcija, u Srbiji i u inostranstvu.
„Zahvaljujući“ koroni i online studijama za dve godine u Nemačkoj živela sam malo u Kotbusu, malo u Minhenu, zatim u Hamburgu, redovno bila u Berlinu i na kraju završila u Manhajmu. Sve ovo bi bilo još bolje da je moja mezimica Ava (pas) bila sa mnom.

Koštica: Život jedne Trišnje

Projekat Koštica: Život jedne Trišnje (igra rečima višnja+trešnja) je interaktivna radionica cikularne ekonomije koja ima za cilj da edukuje i upozna ljude sa samim pojmom. Takođe i da pruži jedan održiv, kreativan, zdrav pogled na našu budućnost i nadamo se inspiriše na slične aktivnosti. Pored edukacije, Nastasijin i Jelenin cilj je da predstave model saradnje pojedinaca, društva sa privatnim – u ovom slučaju fabrikama i hladnjačama – i javnim sektorom – gradskim zelenilom i na taj način prikažu da je promena moguća samo ako se svi ujedinimo i radimo zajedno. Kroz radionicu posetioci će imati priliku da naprave svoj terapeutski jastuk punjen košticama trišnje, koji kada se zagreje emituje toplotu i pored toga miriše fenomenalno! Za svaki napravljen jastuk posetioci ce po svom nahođenju moći da prilože donaciju kojom će potom biti kupljene sadnice trišnje. Sve prikupljene donacije biće bez cenzure iskomunicirane sa javnošću, sa idejom da se podigne javna svest o pravu građana na slobodu informisanja, bez cenzure i laži. „Cherry on the top“ ovog projekta je akcija sađenja drveća trišnje kao interpretacija i motiv aktivizma. Novi vid otpora i protest, koji treba da pošalje poruku društvu: „Dosta priče, učini nešto! Pokreni se!“

Intervju

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Zajednički jezih mladih je naš pokret, mogućnost da trčimo brzo, ronimo duboko, igramo do kasno i sutra ustanemo u 7 ujtru. 

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

On igleda ovako:

- ideja

- brainstorming 

- plan i organizacija

- obično nešto krene van plana

- spontanost i snalažnjivost

- borba protiv neodustajanja

- neodustajanje 

- gotov rad

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Realizovati ideju do kraja, bez obzira na izazove tokom procesa stvaranja. I loš proizvod nas nečemu nauči.

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Svi smo mi umetnici u neku ruku. Od matematičara, pekara do vajara... na kraju dana svi smo mi kreativna bica.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Nemamo potrebu za begom, jer svakodnevnicu koristimo kao inspiraciju. Ali da, volimo ponekad da odemo da djuskamo i zanemarimo svakodnevnicu na par sati.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Imati viziju i biti je dosledan.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Zavisi koji će vetrovi duvati.

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Besompromisno praćenje snova i ideja.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

DIY

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Idejni i stvaralački proces je deo nas, koji povremeno izadje u zavisnosti od dobrog tajmiga i motivacije.