Moja umetnicka praksa se sastoji od trials and errors i nepostojecih pravila.
Milena Petronijević, rođena 26. avgusta 1999. godine. Odrasla u Leposaviću gde je završila srednju školu „Nikola Tesla“ u Leposaviću, smer ekonomski tehničrar. 2018. godine upisuje Filološko-umetnički fakultet u Kragujevcu, smer grafički dizajn, na odseku Grafika knjige. Učestvovala je na godišnjoj izložbi “FILUM”-a. Pored grafičkog dizajna interesuje je i fotografija, grafika, likovna umetnost, film. Veoma motivisani timski igrač i na sve izazove odgovara svojom kreativnošću.
Koliko ovaj mehur košta?
Niko ne može da bira gde će se roditi, ali može izabrati način na koji će gledati na svet oko sebe. Ovaj rad, koji je u vidu analognih fotografija spojenih u kolaž, prikazuje mesto Leposavić. Ono je specifično po svom geopolitičkom položaju, koje se nalazi u središtu šahovske table kojom se igraju odrasli. Ne može se znati šta je realnost, a šta su snovi koji počivaju na nadi njenih preostalih stanovnika. Da bi normalno živeli i opstali, svako je oko sebe morao stvoriti sopstveni mehur, iza kojeg je sve nejasno i neodređeno, baš kao i na ovim fotografijama. Kako verovati u istinu kada postoji toliko njenih verzija. Svakim danom čitamo o različitoj stvarnosti kao zamagljenoj istini i pred njom bivamo paralizovani. Koliko je koštalo izgraditi ovaj mehur, zauvek će ostati misterija, a njegov odjek spoznaćemo tek nakon što pukne.
Intervju
Šta je za tebe zajednički jezik mladih?
Zajednički jezik mladih je za mene današnji digitalni svet, prvenstveno društvene mreže preko kojih sve više komuniciraju.
Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?
Prvenstveno se fokusiram na ideju, zatim se upuštam u potragu za medijumom koji bi najbolje materijalizovao tu ideju.
Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?
Za mene najveći izazov predstavlja materijalizacija moje ideje, jer težim odabiru prave tehnike kojom ću ideju sprovesti u delo.
Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?
Današnja generacija teži da se reši svih mogućih etiketa, pa tako ni ja sebe ne želim da etiketiram umetnikom. A da bi sebe mogao nazvati umetnikom smatram da je potrebno biti stvaralac nečeg novog.
Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?
Beg od stvarnosti pronalazim u muzici i filmovima.
Šta za tebe znači biti inovativan?
Da bi bio inovativan trebaš biti dosledan sebi i svojim idejama.
Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?
Nisam osoba koja voli da se fokusira na daleku budućnost i pravi planove, fokusiram se na sadašnjost i na trenutak. Nadam se da će me moja umetnička praksa odvesti u neke nepoznate i uzbudljive izazove.
Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?
Najviše je uticala moja potreba da se izrazim, da stvaram i budem ono što jesam.
Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?
Današnja mlada srpska kulturna umetnička scena je puna inovacija i veoma je eksperimentalna, bez postavljenih granica.
Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?
Moj idejni i stvaralački proces mi konstantno otkriva načine na koje mogu da unapredim sebe i pokažu mi da ne postoje granice.