Back to top

Mila Panić

Moja djela dotiču se širih fenomena migracija, koji se sastoje od slojeva, poput motivacije koja stoji iza toga, i komunikacije između onih koji su otišli i onih koji su ostali; uzroci migracija koji se ogledaju u odnosu između razvijenih i nerazvijenih, željenih i neželjenih prostora; socijalna i ekonomska nejednakost za koju se čini da je jedino dato rješenje emigracija te lične i praktične posljedice migracije ispričane kroz refleksije dijaspore – iskustva prikupljena između obećane zemlje i teške žrtve.

Moj rad se razvija u raznim medijima kao npr. video, crteži, hrana, fotografija…

Mila Panić, rođena 1991. u Bosni i Hercegovini. Diplomirala Akademiju umjetnosti u Banja Luci 2014. na odsjeku slikarstvo te 2017. završava master program Umjetnost u javnom prostoru i nove Umjetničke Strategije na Bauhaus Univerzitetu u Njemačkoj. Njena umetnička praksa se kreće od personalizovane dokumentacije do visoko poetičnih vizuelnih i diskurzivnih elemenata, od crteža do porodičnih video zapisa, fotografija i iskaza članova porodice, stvarajući tako ciklus koji tumači različita nasleđa migracija pružajući uvid u posledice samog procesa – uvidi koji ne samo da dokumentiraju, već i otkrivaju ono što nije dokumentirano, oblikujući cijelu sliku, demaskira različite kulturne narative koji suptilno postoje u samoj ideji migracije. U tom se procesu Panićeva adresira neprestanu težnju za boljim životom suprotstavljajuci je sa ličnim očekivanjima i osjećajima krivnje te koristeći intimnost kao alat za otpor.
Njeni su radovi bili izloženi na međunarodnom nivou, poput Kunsthaus Dresden, Moskovskog bijenala za mladu umjetnost, Künstlerhaus-a u Beču, Muzeja Savremene Umjetnosti u Skoplju itd. Mila je 2020. godine proglašena dobitnicom nagrade ZVONO, jedine nagrade za mlade savremene umjetnike/ce iz Bosne i Hercegovine., podržanu od strane Trust for Mutual Understanding i Residency Unlimited. Panić je također inicijatorica platforme i osnivačica asocijacije Fully Funded Residences koja sluzi za lakši pregled umjetničkih rezidencija, fondova za mobilnost i grantova, koncentrirajući se na one koji pokrivaju troškove, kao i za razmjenu iskustava i kritičko promišljanje AIR programa.
Trenutno Panićeva živi, druži se i radi u Berlinu.

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Mladost.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Zavisno..uglavnom vrlo intuitivno, iz želuca. Ponekad proces traje godinama, ali uglavnom nekoliko mjeseci dok ne "porodim" rad. Ideja negdje u meni sazrijeva, ponekad se progres može primjetiti u mojoj frustraciji ali to znači da se nešto obrađuje. Informacije, opažanja i iskustva koja se nakupljaju formiraju određene cijeline. Da li je neka od njih vrijedna daljenjeg istraživanja ispitam kroz razgovore sa prijateljima kojima vjerujem. Sa crtežima je to dosta brže, impulsivno i neophodno kao vid oslobađanja i sublimacije negativnih misli, te ličnih frustracija i strahova na papir.

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Izazov je ne podlijegati trendovima, kako vizuelnim tako i diskurzivnim.

Pored toga, možda prevod ideje u vizuelni jezik koji bi bio čitljiv i prepozantljiv, a zadržati jednostavnost.

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Da, umjetnica sam i to za mene predstavlja odgovornost.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Ne bježim od stvarnosti, ali nastojim je promijeniti, updejtovaji ili održati tamo gdje je u redu... inače smatram da me muka pokreće.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Jednostavnost ideja i higijena misli je, recimo za mene dragocijenije nego inovativnost u smislu jedinstvenosti u kontekstu umjetnosti. Mislim da se ne trebamo opterećivati sa ‘proizvodnjom’ novog znanja nego preispitati ono što već imamo na raspolaganju i prvo to temeljno procesljati. Nakon toga inovativnost i razvoj će doći sami po sebi. Naime, i to su samo nagađanja.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Nemam dugoročne planove. Od silnog prekarijata teško je planirati i razmišljati o budućnosti. Bitno mi je da motivacija za stvaranje i nova istraživanja ne nestaje - a to sigurno neće odvesti u minus.

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Lista je podugačka - sačinjena od prijatelja, porodice kao i od određenih situacija. Sve je povezano nekom ludačkom srećom i nesrećom. Ali ono što je sigurno jeste da bez lične tvrdoglavosti, energije i motivacije ne bih bila tu gdje jesam sada.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Naša scena broji mnogo dobrih umjetnika, još boljih umjetnica :), koji su prkosni i željni za radom te istrajavaju u kulturnom i umjetničkom sistemu koji je u generalnom smislu na klimavim nogama. Mnogi od nas žive izvan BiH ili Srbije, što ne znači da smo napustili to područje.

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Apsolutno me mijenja, uravnotežuje, ali ponekad dovodi do granica razuma. Moj kreativni proces poistovjećen je sa mojim svakodnevnim stečenim iskustvima, pa kako se mijenjam, tako se mijenja i moj proces i vice versa.