Kakvi su odnosi između monetizacije, seksualizacije i objektivizacije?
Kakav status imaju slike tela u pogledu njihove besplatnosti ili ne?
Ikonografija kvalifikovana kao „vilino smeće“, ukrštajući misticizam i kapitalizam – u sadržajnoj gustini.
Sve stvari koje radiš je video prvog performansa koji ova grupa izvodi nakon prvog zatvaranja usled izbijanja virusa Covid19, i strimovan je online tokom izvođenja. S obzirom na to da publika nije mogla da prisustvuje, kamera je postavljena na izvođače i na taj način je emitovanje predstave poprimilo elemente gledanja uživo. Ovo delo je napisano i izvedeno kako bi se preispitala nova pravila socijalnog distanciranja koja su umetnici prepoznali kao posebno teška za mlade ljude ne-normativne seksualnosti. Ovaj rad postavlja pitanje savremene tačke gledišta na nago ljudsto telo, cenzuru na društvenim mrežama, ali i monetizaciju tela. Koje su razlike između plaćenog tela umetnika i performera i tela seksualnih radnika? Kakvi su odnosi između monetizacije, seksualizacije i objektifikacije? Kakav status imaju slike tela s obzirom na to da li su besplatne ili ne? Umetnica kao kiborge koristi figure životinja, koje je podsećaju na igre iz detinjstva u njenom selu, koje je smatrala bespolnim, aseksualnim i bezvremenim bićima.
Mislim da jezik koji je zajednički mladima danas ima veze sa brzinom. Nešto što dešifrujete brzo kao mem ili plešete brzo kao speedcore muzika. I svi se okupljamo oko Ironije.
Provodim mnogo vremena na Internetu, čitajući o temama povezanim sa mojim radom, a da ne pravim razlike u vrednosti bez obzira da li dolazi sa stranice usranog posta ili teorijske knjige. Pišem, snimam i čuvam slike. Tada počinjem da komponujem svoja umetnička dela sa ovim materijalom. Takođe provodim dosta vremena sa ljudima oko sebe da razgovaram, delim i razmenjujem.
Mnogi moji umetnički radovi sadrže golotinju, a pošto je internet postao važan prostor za izlaganje vaših radova, često se suočavam sa problemima cenzure. Ovo je zaista problematično za mene jer koristim golotinju kao način da se suprotstavim seksualizaciji i objektivizaciji tela. Kada je moj rad cenzurisan, to pokazuje da neki sistemi nastavljaju sa seksualizacijom golotinje, povećavajući kontrolu i represiju. To takođe dovodi u pitanje koliko je „ javno “ internet mesto.
Smatram da sam deo grupe umetnika, koja uključuje moje prijatelje i druge ljude koje ne poznajem. Svi zajedno stvaramo projekte koji utiču jedni na druge. Za mene je umetnik više kao tok nego pojedinac.
Ne osećam potrebu da bežim od bilo čega.
Za mene je „inovativno“ povezano sa stanjem uma. To znači da ne fiksirate svoje ideje na stvari kako biste bili spremni da vidite promene kada stignu. Biti fluidan u svojim mislima pomaže mi da analiziram situacije i prihvatim ideje drugih.
U Briselu gde ja živim, počeli smo da vodimo umetnički prostor u oktobru 2020. pod nazivom Atelier Saegher. Pozivamo mlade umetnike da pokažu svoj rad i upoznaju nove prakse. Ovaj zajednički način stvaranja i izlaganja umetnosti za mene je zaista važan u budućnosti. To vam daje snagu i pokazuje da možete i bez pomoći institucija, ako ste zajedno.
Moji prijatelji imaju veliki uticaj na mene. Ja posvećujem mnogo pažnje njihovim radovima i njihovim kritikama mojim. Veoma volim da gledam i radove ljudi u umetničkim školama. Ta mesta još uvek nisu povezana sa ekonomskim sistemom i to se može osetiti u radu većine studenata. Ima nešto slobodnije i eksperimentalnije u onome što rade.
Esoterica internet, post-ironija, grupno ćaskanje, gustina sadržaja.
Moj kreativni proces je povezan sa telom i bićem zajedno, tako da mi daje osnaživanje i subverzivnu moć. Takođe osećam da što više nastupam, moji radovi postaju više politički. Ovo je takođe verovatno zbog situacija kroz koje prolaze neki ljudi koje poznajem i koje želim da integrišem u svoj proces kao način otpora.