Back to top

Lazar Stojić

Rođen sam 1998. godine u Beogradu. Završio sam srednju Školu za dizajn, odsek likovni tehničar. 2017. godine počeo sam da studiram na vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, gde sam prve dve godine završio u klasi profesorke Olivere Parlić. Trenutno sam student na četvrtoj godini, u klasi profesora Mrđana Bajića i Radoša Antonijevića. U svojoj umetničkoj praksi bavim se se skulpturom, umetničkom instalacijom, crtežom, grafikom i fotografijom. Teme koje preovlađuju u mom stvaralaštvu su odnosi umetničke vrednosti i novca, savremenih pojava u društvu i upotrebe jezika, prirodnog i artificijalnog.

Talas

U svojoj umetničkoj praksi umetnik Lazar Stojić bavi se skulpturom, umetničkom instalacijom, crtežom, grafikom i fotografijom. Teme koje preovlađuju u njegovom stvaralaštvu su odnosi umetničke vrednosti i novca, savremenih pojava u društvu i upotrebe jezika, prirodnog i artificijalnog.

Talas je umetnička instalacija koja predstavlja model jezera. Nastaje kao zvučni talas i prenosi se kroz vodu kreirajući artificijelni vodeni talas.

Intervju

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Zajednički jezik mladih bi mogao da bude umetnost, ako mlade umetnost interesuje. Ipak svi slušamo muziku i gledamo filmove, a to su takođe grane umetnosti.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Moji radovi nastaju iz eksperimenata, sa materijalima ili tehnologijom, ali takođe i iz promišljanja mojih ideja i interesovanja. Uglavnom je potrebno da se te dve celine povežu, tada nastaje moj umetnički rad.

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Izazovi mogu biti tehničke ili konceptualne prirode. Kao i u prethodnom odgovoru, i u ovom slučaju postoji ta podvojenost. Nekad je izazov kako nešto da izvedem, a nekad da li je moja ideja komunicira na najbolji i najjasniji način sa posmatračem.

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Jesam, bavim se umetnošću. Mislim da je to dovoljno.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Bavljenje umetničkim radom može da bude beg od stvarnosti, ali i dublji zaron u stvarnost po sebi. Umetnost mi olakšava život i čini ga smislenijim, izoluje ga od banalnosti u kojima se stalno nalazimo.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Biti inovativan znači pronaći nova rešenja za već poznate probleme ili rešiti one do sada neotkrivene.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Najbliži plan mi je odlazak na master studije na HFBK akademiju u Hamburg. To je već sad na jesen, primljen sam u klasu profesora Martina Bojsa (Martin Boyce).

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Ne bih znao da odgovorim na to pitanje. Oduvek sam želeo da se bavim umetnošću, od kad sam kao malo dete počeo da crtam. Nikad nisam ni razmatrao neki drugi životni put. Podršku imam, mislim da je to veoma bitno.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Veoma raznovrsna i puna potencijala. Zaista se puno toga dešava. Na žalost bez adekvatnih uslova za funkcionisanje. Ali ipak funkcioniše.

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Mislim da su promene uvek tu, one nose napredak. Pomeranjem granica menja se i moj način razmišljanja. Uvek ima stvari koje su nam nepoznate.