Kristina Bajilo je rodjena 1995. godine u Beogradu. Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu na odseku: Slikarstvo 2018. Diplomu master studija stekla je 2019. godine na istom univerzitetu u klasi profesora Nikole Božovića. Trenutno je student doktorskih studija na Fakultetu likovnih umetnosti u Lisabonu, Portugalu. Izlagala je na više od 20 grupnih izložbi, u zemlji i inostranstvu i realizovala samostalne izložbe. Stipendista je Fondacije: Dositeja, dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja i zastupa je galerija X Vitamin.
Svojim radovima Kristina Bajilo preispituje odnos medija i stvarnosti, odnosno pojam realnosti kroz kapitalističku paradigmu, i poziciju pojedinca u kompresovanom vremenu i prostoru. Ona koristi svakodnevne medijske slike i ambleme popularne kulture kroz slikarsku tehniku kako bi bila subverzivna u odnosu na prolaznost digitalne egzistencije.
Uveličan prikaz brendiranog novčanika i kreditnih kartica u formi koja prati sam objekat sa ciljem da istakne njegovu predmetnost. Rad predstavlja komentar na današnju popularnu kulturu, društvene mreže, i istovremeno ispituje pojam vrednosti i prostor slobode u multikapitalističkom i korporativnom sistemu u kojem živimo. Kristina Bajilo se bavi problemima uticaja popularne kulture na formiranje mladih generacija. Sagledava različite aspekte delovanja te kulture, pre svega njen destruktivan efekat, ali i mogućnost kritičkog delovanja njenim sredstvima. U slikarskom maniru kolaža spaja odabrane slike scena iz filmova, muzičkih spotova, slika iz časopisa, sa društvenih mreža, predstavljajući i ispitujući poziciju pojedinca unutar korporativnog i kapitalističkog sistema u kojem živimo, gde dominiraju konzumerizam i nametnute norme životnih vrednosti koje svesno prihvatamo bez obzira da li ih doživljavamo kao istinske ili one koje stvaraju osećaj paradoksa. Atraktivan kolorit odiše blagostanjem, dok se u izboru motiva koji se prepoznaju najčešće u fragmentima, krije duboka tenzija, čiji je izvor kritički odnos prema stvarnosti u kojoj se vrednosti popularne kulture istovremeno preuzimaju i odbacuju u zamućenoj granici zadovoljstva i anksioznosti.
Za mene je jezik jedan medijum koji posreduje naše neposredno iskustvo koje Hegel zove čulna izvesnost.
Zajednički jezik mladih predstavlja zajednički kod koji stvaraju mladi u lokalnom fizičkom i globalnom medijskom prostoru. On se konstantno menja; svakodnevno prolazi kroz raznovrsna kolektivna i individualna preispitivanja i samodefinisanja. Kroz otpor i preispitivanje mladih postavlja se baza za kritičko mišljenje.
Inspiriše me stvarnost u savremenoj popularnoj kulturi, njeni produkti i uticaj na mlade, pa proces nastanka počinje sa opservacijom, analizom i prikupljanjem slika (iz filmova, muzičkih spotova, sa društvenih mreža, reklama) koje me okružuju. Te slike prolaze kroz različite modifikacije uglavnom u vidu digitalne skice u maniru kolaža. One se na kraju materijalizuju i dobijaju svoju auru manuelnom reprodukcijom, slikarskom tehnikom na različitim podlogama.
Izazov mi je da prikazujem, komentarišem i kritikujem socijalno-kulturne probleme, aspiracije i sisteme vrednosti, paraleno sa ispitivanjem paradoksalne pozicije pojedinca unutar kapitalistučkog sistema. S druge strane tražim različita likovna rešenja, ali i forme slike koja ulazi u prostor, u trodimenzionalnost, itd.
Ja se bavim umetnošću, a to da li sam umetnik ili ne mogu da prosude ljudi koji konzumiraju ono što ja stvaram. Da bi nešto bilo umetnost treba da ima svoju poetiku i estetiku, kao i da zadovoljava sveopšte kriterijume nadahnuća i veštine. Sve to uklopljeno u jednu celinu može da daje okvir umetničkog dela.
Mislim da nemam potrebu za begom, ona nekako spontano dolazi kad potpuno uronim u stvaralački proces.
Verovatno kao i za većinu, onaj ko je sposoban da unapredi i osavremeni, inventivan, inteligentan, kreativan... S tim što se može reći da je kreativnost više od inovativnosti, jer kreativnost ima potencijalnost da otvori, po Heidegger-u, horizonte novog razvoja i drustva pojedinca.
Planiram da nastavim da usavršavam svoju umetničku praksu, učestvujem na grupnim, samostalnim izložbama i projektima u zemlji i inostranstvu.
Što se tiče teorijskog promišljanja ona se zasnivaju mislima filozofa poput Baudrillard-a, Debord-a, Lipovetsky-og i drugih, a u likovnom i konceptualnom smislu sam najviše inspirisana američkim pop artom.
Raznovrsna, interesantna i sa velikim potencijalom.
Stvaralački proces usmerava moj tok misli i utiče na sledeća istraživanja, odnosno prati moj razvoj ličnosti i obrnuto. Može se reći da su komplementarni i da se medjusobno dopunjuju.