Školice su igra koja je poznata generacijama. Mrežu od konca u monumentalnim dimenzijama simbolizuje upravo želju za igrom, akcijom, umetnošću. Ograničenost prostora, dešavanja, stvaranja koja je pogodila sve, naročito mlađe generacije, ostavila je jaku želju za pokretom. Mreža obavijena oko eksera formira nejasnu i konfuznu igru Školice. Sakupljena beskorisna energija koja se ponavlja i prepliće u skučenom ćošku je poziv za veći prostor i slobodu. Monumentalnost izloženih školica jednaka je želji mladih za dešavanjem, želji umetnika da se istakne i samoj želji za igrom koja je uskraćena koliko zbog pandemije toliko i zbog pasivnosti novijih generacija koja zabavu pronalazi više u virtuelnom svetu. Turčinovićev rad poziva isključivo na veliki korak.