Mesto nije osoba ali ono može postati protagonista u nečijem životu. Rodni grad je mesto koje većina vezuje sa nostalgijom i lepim uspomenama, dok je za Darka Sretića njegov rodni grad samo to – grad. Bačka Topola je veoma bitna stanica u umetnikovom ličnom i umetničkom razvijanju ali između njega i osećaja povezanosti sa tim gradom postoji jedna tama. Tama koju umetnik pokušava svojim radom da prosvetli. Odlazi na mesta koja su bila krucijalna za njegov razvoj i fotografiše ih. Dok osvetljava senzor fotoaparata, izlaže ga svim tim pričama i na taj način pokušava da prosvetli onu tamu iz svog sećanja na ta mesta. Za Darka, sama fotografija nije dovoljna da prenese osećaj i emocije koje ta sećanja nose sa sobom i zbog toga se one nalaze na betonskim pločama. Vizuelni zapis počinje da gubi na značaju, dok beton upija svu težinu i hladnoću tih emocija. I baš te betonske ploče su početak umetnikovog novog temelja.