Back to top

Bogdan Đukanović

Posmatrajući atmosferu u društvu i okruženje u kom se nalazim, svoju umetničku praksu sam usmerio ka stvaranju prizora, koji svojim materijalnim prisustvom i korelacijom simboličkih značenja, odražavaju karakter svakodnevice.

Bogdan Đukanović (1996, Aranđelovac) završio je osnovne i master akademske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Mrđana Bajića i prof. Radoša Antonijevića. Prvi semestar IV godine proveo je na biletarnoj studentskoj razmeni u Kini, na Akademiji lepih umetnosti u Si’Anu. Trenutno je student prve godine doktorskih akademskih studija na istom fakultetu. Učesnik je prvog izdanja projekta “COMMONS” koji nosi radni naslov “Zamišljanje institucije budućnosti” i koji se realizuje tokom 2021. godine, u okviru kreativne platforme Goethe-Instituta u Beogradu pod nazivom “NEXT GENERATION”.

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Umrežavanje, saradnja, entuzijazam i želja za promenom ustajalog sistema.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Šetam ulicom i posmatram, kasnije samo artikulišem ono što sam video. Lako je, zar ne? 🙂

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Ne znam, možda neko sa strane vidi bolje?

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Jesam umetnik/ca. 🙂 Još jedan poziv koji društvu pomaže da upozna svet koji ga okružuje. (Za sada, moje uverenje o tome se menja)

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Nemam potrebu za begom od stvarnosti, veoma je inspirativna da bih bežao od nje.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Novo sagledavanje starog “problema”.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Imam ciljeve, a planovi im se prilagođavaju. Gde će me odvesti moja umetnička praksa? Videćemo!

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Mnogo je faktora, od detinjstva do danas. Najviše je uticala bezbrižnost koju mi je pružila podrška porodice i bliskih prijatelja. Uticala je konstantna sumnja, kao i preispitivanje ličnih uverenja, granica, nedostataka... Uticali su prvi razgovori o umetnosti sa umetnikom Vladanom Martinovićem, kao i prijateljstvo sa umetnikom Slobodanom Trajkovićem.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Želja je prisutna! Da li je dovoljno? 🙂

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Svaki dan me primorava da izađem iz zone komfora, koju volim. Podstiče me da razvijam kritičko mišljenje i promišljam o svemu što vidim i ne razumem.