Back to top

Duo Anja Štark čine Milica Mitić (16.07.1986.) i Aleksandra Tomović (02.01.1988). Ranije su sarađivale u bendu Sofie from Seattle, a kao Anja Štark su aktivne od 2019. i do sada su objavile pesme Zlato, Mesta, Dječaci sa srcem slijepog miša, Blokovi, Dobro.

Hibrid (Dino Aganović, 23.09.1991) je producent elektronske muzike koji dolazi iz Sarajeva. Prepoznat već na regionalnoj sceni kao umetnik koji eksperimentiše i meša različite muzičke žanrove i uticaje, ovom pesmom nastavlja svoju produktivnu godinu, nakon što je objavio par singlova i album Na Pola Puta kao deo svog projekta Hibrid, etc.

Vazduh; 4’25”

Rad je nastao tokom karantina 2020. godine. Vazduh je zamišljen kao audio-lirska konverzacija između dva grada, Beograda i Sarajeva. Autori – sarajevski muzičar i producent, Dino Aganović, poznatiji kao Hibrid i beogradski duo Anja Štark, koji čine Milica Mitić i Aleksandra Tomović, prepoznali su nemogućnost disanja i potrebu za čistim vazduhom kao goruću temu u svojim okruženjima, ali i u sopstvenim mikrosvetovima. Vazduh je nastao bez fizičkog kontakta između autora.

Tekst pesme potpisuje Milica Mitić, a muziku Hibrid, zajedno sa Aleksandrom i Milicom. Osim za muziku, Hibrid je zaslužan i za aranžman, produkciju pesme i vizuale. Vokale je snimao Dušan Filimonović, a mastering pesme je radio Robert Trifunović.

Intervju

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Način komunikacije koji obeležava generaciju – od sredstava i samih reči koje se koriste, a koji boje  i reflektuju doba u kom se koriste, do tema koje nas najviše pomeraju. Artefakt generacije.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Jedna od nas uvek da početni impuls za novu pesmu - ponekad je to melodija izmumlana u telefon, nekad tekst ili field recording, a nekad skoro sasvim uobličena stvar, pa onda ona druga nastavi nadgradnju te ideje i kad se složimo oko toga u kom pravcu bismo volele da pesma ide, uključimo i ostale ljude i svi se zajedno igramo dok ne dođemo do konačnog rezultata.

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

U smislu vremena u kom živimo je potreba da se izrazi nešto novo, u svakodnevno rastućem izobilju i dostupnosti svega; u smislu širih okolnosti je finiširanje i predstavljanje dela, što u velikoj meri diktira finansijski aspekt rada; u našem ličnom stvaralaštvu usklađivanje svakodnevice i udaljenosti sa zajedničkim stvaralaštvom.

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

U našoj sredini biti umetnik i dalje sa sobom vuče pomalo negativnu konotaciju i često se sasvim pogrešno povezuje sa neradništvom, lenčarenjem, a najpre neozbiljnošću. Upravo zbog toga se često kolebamo pri odluci da sebe predstavimo kao umetnice, ali sve smo svesnije da to jesmo i sve više smo okej sa tim. Umetnik/ca je osoba koja koristi svoje talente da preispituje stvarnost, testira granice i održava društvo i pojedince budnim.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Ako smo mi stvarnost, bega nema. Ako nismo, nema problema. Postoji potreba za tišinom – disanjem i prirodom.

Šta za tebe znači biti inovativan?

Konstantno pronalaženje novih načina za korišćenje sredstava koja su vam na raspolaganju.

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Uz sve što se dešava, više smo okrenute kratkoročnim planovima, ali sanjamo o nastupima, o albumu, o  multidisciplinarnim iskocima, i novim saradnjama koje su uvek uvod u novo.

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Svesnost da je stvaranje integralni deo naših ličnosti, od samog početka.

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Bujica talenta koja kulja iz skučenog prostora u kom jedino može da se kreće – bez podrške u medijima, i načina da dopre do šire publike, bez podrške države, i bez prostora za stvaranje, a svedoci smo (zahvaljujući Instagramu) količine ideja koje tu obitavaju.

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Stvaranje muzike i poezije za Anju je jedan divan proces koji nas tera da razmišljamo zajedno, da zaključamo sujete u podrum, da vodimo veoma zabavan kreativni dijalog, pa i da (iz praktičnih razloga) dišemo zajedno, što nas sve lagano transformiše u bolje osobe.