Back to top

Adrienn+Marija

Adrienn svoje stvaralaštvo usmeruje ka ispitivanju odnosa čoveka i same prirode u  obliku transformisanjem organskih elemenata, što obuhvata oblasti ekološke umetnosti i bio  art-a u formi različitih vizuelnih medija. Primenjuje alternativnu umetničku produkciju: gajenje  biljnog materijala nazvanog “SCOBY „, u konceptualnom pristupu transformišući biljne  materijale, koje se koriste kao osnova za različite interne i eksterne intervencije i manipulacije.

Marija svoje stvaralaštvo bazira na oblastima kao što su zvučna umetnost (sound art), dizajn zvuka,  muzička kompozicija i na veštine izvođenja i improvizacije. Najviše istražuje u domenima zvučne  prostornosti (sound spatialisation) i slušanja (Deep Listening).  

Újházi Adrienn spada u kategoriju mlađih vizuelnih umetnica Srbije i prva osoba koja radi i predstavlja alternativnu umetničku produkciju: gajenje biljnog materijala nazvanog SCOBY. Diplomirala na osnovnim (2018.) i master (2020.) studijama na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na Departmanu likovnih umetnosti,studijska grupa – Slikarstvo.
Od 2020 godine je privremeno zaposlena kao zamenik nastavnika u srednjojškoli za dizajn “Bogdan Šuput” u Novom Sadu. Dobitnica je nekoliko stipendija,priznanja i nagrada. Aktivno učestvuje na izložbama, projektima i likovnim kolonijama u zemlji i inostranstvu: Makedonija, Crna Gora, Hravatska, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Španija, Turska,
Nemačka.. Samostalno je izlagala više puta. Mentorka radionice na Internacijonalnoj rezidenciji “Montemero Art Residency” u Španiji. Članica je „Šok zadruge“ i „Híd Kör Art“ – kulturnog magazina za mlade na mađarskom jeziku u Novom Sadu, i SULUV – a. Adrienn svoje stvaralaštvo usmeruje ka ispitivanju odnosa čoveka i same prirode u obliku transformisanjem organskih elemenata , što obuhvata oblasti ekološke umetnosti i bio art-a u formi različitih vizuelnih medija.

Marija Šumarac je dizajnerka zvuka, kompozitorka, trombonistkinja, ukratko zvučna umetnica. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti na katedri za Snimanje i dizajn zvuka, gde završava svoje master studije sa fokusom na teme prostornosti zvuka i Deep listening-a. Njeno stvaralaštvo se proteže u polju dizajna zvuka i kompozicije kroz film, radio (Elektronski studio Radio Beograda III), pozorište, televiziju, video igre i ansambala za živo izvođenje muzike. Dvostruka je dobitnica nagrade Neda Depolo koju dodeljuje Drugi program Radio Beograda za kreativan doprinos radio izrazu. Izvođačko iskustvo stekla je u ansamblima poput Filharmonije mladih, FMU Big Banda, Nev Spark Jazz
Orchestra i mnogih drugih. Predstavila je svoj umetnički rad na domaćim i međunarodnim festivalima i izložbama kao što su Praško kvadrijenale 2019, Ars Electronica Linz, EuropeanScience Open Forum (ESOF) Trst, Speculum Artium Trbovlje, galerija Studio106L.A. i UCLA ArtSci Center Los Angeles.

Intervju

Šta je za tebe zajednički jezik mladih?

Adrienn: Zajednički jezik mladih u savremenom svetu se reflektuje u različitom obliku. Nova generacija  koja je rođena pri kraju 20. veka ili početkom 21. veka imaju lakši pristup prema savremenoj  tehnologiji, što paralelno drugačije primenjuju za kominikaciju, informisanje, edukaciju i tako  dalje. Između ostalog univerzalan izvor može da nosi svoje mane i prednosti. 

 

Marija: Zajednicki jezik mladih bi bile poruke koje se preko društvenih mreza najčešće prenose. Taj jezik  može da se razlikuje u odnosu na okolinu u kojoj živimo, te poruke koje mladi razmenjuju i  prenose u Srbiji često nisu iste u Nemačkoj. Međutim, sve se više javljaju univerzalnije ideje koje  nas spajaju.

Kako izgleda proces nastanka jednog tvog rada?

Adrienn: Proces jednog rada se teško može definisati u mojoj praksi, pošto u suštini produkujem više  radova ili se jedan rad nadograđuje za drugi - long duration. Osnovni pristup prema radu jeste  da se uzgoji material “SCOBY” (simbiotska kultura bakterija i kvasca) ili drugačije nazvana  bakterijska celuloza koja je osnovna baza za većinu mojih radova. Ona nastaje putem  fermentacije crnog čaja. Kroz određeni period na površini tečnosti nastaje sloj celuloze koju  bojim ili sušim. Metod tretianja uzgojenog materijala zavisi od same ideje koju određujem  uokvirno pre uzgajanja i posle pustim da se sam razvija svojim tokom. Zanimljivost jeste, da  konstantno imam dijalog sa materijalima koji su u otvorenoj fazi – u toku uzgajanja. U takvim  situacijama im je potreban redovni nadzor, što na primer činim kroz foto ili video  dokumentaciju, takođe dodajem razne tečnosti koji bi potkrepili simbiozu između bakterija i  kvasca.  

 

Marija: Moj proces rada cesto biva eksperiment u zavisnosti od toga čime se bavim i kojom temom se  bavim. Pristup nije isti ako komponujem, pravim zvučnu instalaciju u prostoru ili gradim zvučnu  sliku za neki određeni medij poput filma ili radija. Svakako ono što je univerzalno kod svih procesa  je da mi je potrebno vreme da prikupim sav zvučni materijal koji mi je potreban (bilo da ga  snimam ili da ga napravim), da moram proći kroz proces selekcije tog materijala i na kraju  montaža materijala, odnosno priprema materijala za izvođenje. Ono što je specifično u radu sa  zvučnim instalacijama je da zahteva mnogo više planiranja unapred, od budžeta, prirpeme alata,  specifikacije opreme i uzimanje u obzir svih aspekata prostora u kome će ona biti izložena. Rad  na instalacijama je posao koji radim u saradnji sa drugim ljudima iz različitih profesija, što je bliže  mom senzibilitetu i ima mnogo veću draž, nego kada sama stvaram neko delo.  

Koji su izazovi stvaranja umetnosti onakvom kakvom je ti stvaraš?

Adrienn: Izazov je uvek prisutan u praksi i svaki dan se suočavam sa njima. Počevši od kreativnog  pristupa, i vizuelnog rešenja, prezentacije do osnove koji je samo material za sebe - SCOBY,  treba da se uzgoji. U pitajnu je nešto neopipljivo u startu, što kroz process (gde krećem da vršim  intervencije), treba da se stvori celuloza koji je po taktilnosti takođe fragilan. U takvim  situacijama sa otvorenim očima posmatram tok iz različitih uglova i obostrano nailazim balans  odnosno nova rešenja da ne bi došlo do praznih koraka u produkciji.

 

Marija: Nijedan proces stvaranja nije isti i poput je rešavanja jednačina sa više nepoznatih. Svaki od  procesa je uzbudljiv, natera te da izletiš iz sopstvene zone komfora i da naučiš neke nove veštine  i stekneš nova znanja kakva do sad nisi imao prilike da susretneš. Možda je najveći izazov je rad  sa različitim ljudima, jer ne vidimo jednu istu stvar na isti način. Da nema izazova, verovatno se  ne bih ni bavila ovom vrstom profesije kojom se bavim. 

Da li si ti umetnik/ca i šta za tebe predstavlja ta reč?

Adrienn:Za mene je umetnik duhovna sposobnost, koji nije zarobio svoje unutrašnje dete u sebe, nego  je pušta da živi i razvija. Talenat i motoričku veštinu većina zainteresovanih može da postigne, a  strast za nečim, ambiciju, slobodu za stvaranjem u takvom obliku je teže i veći izazov. Živimo u  takvom svetu, da nas od rođenja stavljaju u kalupe, koji narušavaju naše lične kvalitete,  sposobnosti što bi nas zapravo činio ljudskim. 

 

Marija:Uh to je dobro pitanje. Ljudi me često percipiraju kao umetnicu, dok ja sebe percipiram kao nekog istraživača. Mislim da još uvek tragam za nekom mojom “pravom” definicijom i značenjem te reči.

Koji je tvoj beg od stvarnosti? Imaš li uopšte potrebu za begom?

Adrienn: Za vizuelnog stvaraoca smatram da je veoma potrebno da bude prisutan, da ne beži, nego da  prati stvarnost. Svako na drugačiji način doživljava, svoju okolinu i upija svesno ili nesvesno. Po  tome postoji svet, nasuprot tome da se čovek prebaci u svoj svet, i da ga reflektuje - manifestuje u realni. Uključujući moju praksu, uzimajući u obzir estetiku i metodu rada,  reflektujem i svoju ličnost. Prezentujem material koji može da bude veoma cenjen i ključan oko  čuvanja naše životne sredine. Zato bi za kraj ovog odgovora dodala: možemo mi to i bolje!  

 

Marija: Nekako nemam potrebu da bežim od stvarnosti. Stvarnost utiče na moj duh, um i na moj  spoljašnji i unutrašnji zvučni prostor. Stvarnost je satkana od mnoštva trenutaka. Imam potrebu  za sećanjima i uspomenama. 

Šta za tebe znači biti inovativan?

Adrienn: Biti inovativan je veliki izazov, posvećenost što čovek stiče u toku života. Danas imamo jako  različitih stvaraoca, a takodje u istom trenutku jako sličnih. Inovativnost ili možemo reći  originalnost u tom obliku dolazi tek posle niz godina koju čovek stiče kroz iskustvo i na kraju se  zaokružuje sopstvena-lična priča. Posebno mladi neprestano tragaju za tim, za nailaženje sopstvenog identiteta i da se pokažu, ali to se stiče sve vremenom, kroz iskustvo i puno rada. 

 

Marija: Biti inovativan najčešće podrazumeva uradiš nešto što niko drugi nije do sad. Za mene  podrazumeva da budeš hrabar, da se prepustiš i da uradiš nešto što do sada nisi ti sam. 

Imaš li plan za budućnost? Gde tvoja umetnička praksa može da te odvede?

Adrienn: Imam, otvorena sam za istraživajne, kolaboracije i da se razvijam u drugim transdisciplinarnim  praksama koje bi mogla da implementiram u svoj rad. 

 

Marija: Nemam konkretan plan, osim što bih dalje ulagala u sopstveno obrazovanje i težila ka tome da  ostvarujem saradnje sa ljudima iz različitih profesija. Moja umetnička praksa će me verovatno  odvesti u neke nove profesije koje još ne postoje i svetove sa kojima se još do sada nisam susrela. 

Šta je najviše uticalo na tebe da postaneš ono što si sada / da se baviš time čime se baviš?

Adrienn: Život i njeni ciklusi. 

 

Marija: Možda neka moja osobina što ne mogu da sedim u jednom mestu i ljudi koji me okružuju,  posebno njihovi osmesi i suze. 

Kako bi opisao/la mladu srpsku kulturno-umetničku scenu?

Adrienn: Smatram da fali veći broj istraživačkog duha, više ambicije i hrabrosti.

 

Marija: Na scenu koja previše igra na „sigurnu kartu” i kojoj je potrebno da se oslobodi i bude ono što  zapravo jeste.  

Na koji način te tvoj idejni i stvaralački proces oblikuje i/ili menja kao ličnost, da li uopšte?

Adrienn: Prija mi u toku rada, kao i tokom samog procesa uzgajanja, da nemam maksimalnu kontrolu nad  svojim radom, da on sam diktira tempo i proces. Na osnovu posmatranja naše svakodnevnice,  kako živimo u užurbanom svetu, primećuje se kako je hiper produkcija progutala i svet  umetnosti. Iz ove perspektive, radovi mi pružaju veći zamah i produktivnost u radu na sebi. Kroz  svoj stvaralački pristup, ukazujem na prirodnost, čemu je pojava jedinstvena i iskrena. Kroz  istraživanje fragilnog materijala poput SCOBY-a, shvatila sam da ona nikad ne laže i ništa ne  krije. Prisutnost iskrenog i lepog leži u mikro svetu čiji smo i mi sami deo. Nedostatak takvog  pristupa sažima se oko nas, u savremenom svetu, što je bila i glavna moja inspiracija, a čemu  dajem kontra-odgovor preko svojih dela.

 

Marija: Oblikuje me i menja u smislu da konstantno osvešćujem svoje osobine, sposobnosti i karakter  koji nisam osvestila, uči me strpljenju i prisutnosti u trenutku.