Potraga za likovnim izrazom, svela mi se na potragu za sistemskim rješenjem.
Adna Muslija rođena je u Zenici 1996. Posle završene gimnazije upisuje Nastavnički odsek na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu. Jedan semestar provodi na Faculdade des Belas Artes u Portu, Portugal, u klasi prof. Sofie Torres Gonçalves, gde sprovodi projekat Unbearable lightness of painting, istražujući savremene tendencije u mediju slikarstva i mogućnosti ‘novog’ u slikarstvu. Birajući slikarstvo kao matični predmet, diplomira u klasi prof. dr. Ive Simčić, a završni diplomski rad na temu “Umetnost kao ideološki aparat-ideologija kao umetnički sadržaj” odbranila je 2019. Interesovanje za teoriju umetnosti i istraživanje uloge reči i teksta u likovnim umetnostima produbljuje kroz učestvovanje na Summer School as School programu Centra za Savremenu umetnost Stacion u Prištini, gde uspešno završava kurs “Inside the Language: Words and Art” pod mentorstvom Sezgina Boynika. 2019. je roglašena najboljim studentom Nastavničkog odseka i nominovana za godišnju nagradu “Alija Kučukalić”. Drugi ciklus studija na Nastavničkom odesku, usmerenje slikarstvo, završila je odbranom Master rada na temu “Komunikacijsko-semiotička dimenzija umetnosti: Od znaka do ideologije”, 2020. Godine. Dva puta joj je dodeljeno priznanje Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu. Pohađa drugi ciklus studija na Filozofskom fakultetu, na dvopredmetnom programu: Istorija umetnosti: moderna i savremena umetnost i komparativna književnost.
Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi i samostalnih izložbi u Sarajevu, Banja Luci, Portu i Milanu. Pored samostalne umetničke prakse, deluje u okviru umetničkog dua SINovi, sa Kemilom Bektešijem. Dio je organizacionog i kuratorijalnog tima Galerije savremene umetnosti Brodac u Sarajevu.
Svesna činjenice da je umetnička scena u Bosni pre umirući svet nego cvetajuća ruža, umetnica počinje da preispituje i analizira razloge koji su doveli do takve sitacije. Nije joj trebalo puno vremena da shvati da „male“, „nezdrave“, „lokalne“ ideologije, zajedno sa nerazvijenom ekonomijom, potiskuju umetnički i kulturni razvoj. Takođe je vrlo brzo postalo jasno da te „male“ ideologije nisu ništa drugo do kap u moru globalne „igre moći i vladajuće ideologije“. Stoga, da bi predstavila globalnu igru moći, Adna Muslija je koristila lokalne bosanske dečje igre kao motiv. Igre koje umetnica kreira pomoću kolaža nemaju unutrašnju logiku, a ‘pravila igranja’ je nemoguće saznati. Baš kao u igri moći, vidite igru, ‘poznajete’ je, ali nikada nećete moći da učestvujete u njoj. Kolaži koji predstavljaju igre postavljaju se na crteže matematičkih i naučnih formula. Matematiku i nauku otkrili su ljudi kako bi pomogli drugima da razumeju prirodu i život oko sebe. Neki kažu isto o ideologijama. Međutim, ideologiju stvaraju ljudi, jer je najjači ugnjetavač čovek. „Tvorac kleči pred svojom kreacijom“ (Marks). Tamo vidimo razliku između ideologije i nauke, iako se čini da imaju mnogo toga zajedničkog. Nauka se ne postavlja kao tlačitelj, već je to ideologija, zbog čega umetnica crtanje formula koristi kao metaforu logike i razuma, koje su potisnute i ’prikrivene’ dečjim igrama, metaforom ideoloških besmislica.
Zajednički jezik je prazni označitelj. Uvijek prisutan, fluidan i promjenljiv. Cilj kojem konstantno težimo
Proces nastanka mog rada podrazumijeva puno razmišljanja i malo rada. Svaki moj rad je omaž Stilinovićevoj Pohvali ljenosti.
Jedini izazov je taj što me vrlo često navede na pomisao da umjetnost, koja sebi za cilj postavlja društvene promjene, sama po sebi nije dovoljna.
Prije bih sebe nazvala anti-umjetnicom. Riječ umjetnik, sakupila je u sebi mnogo spektakla, glamura i lažne duhovnosti. Umjetnik je postao pijun populizma i/ili prestiža. I jedno i drugo mi se gadi.
Stvarnost nam je odavno simulirana. Zato, bijeg od stvarnosti predstavlja bijeg od bijega. Stvarnosti se treba vratiti.
Spojiti naizgled nespojivo.
Moja praksa me trenutno odvela u književnost i filozofiju, a često me odvede matematici i fizici. Zato sam odustala od planiranja.
Moja profesorica Iva Simčić sa svojom rečenicom "Adna, slikarstvo vam nije dovoljno."
Mlada srpska umjetnička scena je vrijedna njegovanja i ulaganja.
Moj stvaralački proces naučio me da svijet nikada ne treba gledati iz jednog ugla, te da je takav način življenja umarajući, ali da uvijek pruži drugačije "zato". Moja praksa me odvela do teških pitanja, ali i pružila odgovore koji mi daju optimistične odgovore.