Back to top

Maja Simišić

My main artistic methodology is „taking something I hate and turning it into something I like“; I call that technique „restroy“.

Hi! I am Maja.
I study fashion design.
Usually people think that I make clothes, though I do not really.
During my 4-year BA study at the Willem de Kooning Academy in the Netherlands, I found out that I hate the fashion system, although I love fashion.
Fashion can be anything and I give it my own meaning with my work.
I explore society, cultural phenomena especially from the Balkan region as I am sentimentally drawn to the land my grandmothers come from.
I destroy realities and reconstruct them into something new, something mine. I call that process “restroy”.
As a non-eu citizen I engage and make my work rather political and criticize systems, make a statement, but still in a kind of funny and strong way.
That is also something I will include more and more into my future work, as it is dear to my heart and soul.
It is something that fills my thoughts and does not let me sleep.
And if there is a topic like that in my head, the only way to let it out and be at least a tiny bit at peace is through art.
And so, if I really would have to label myself, I would describe myself as a multi-disciplinary artist.
Therefore, I want to be an independent artist in the future, work on self-directed projects, collaborate, learn, explore, exhibit in museums and galleries around the world, attend residencies and grow academically through further education in different fields.

What is the language in common for the young people today?

Zajednicki jezik mladih za mene je neka sinergija, zajednicko razumevanje koje ne mora da bude u pricanju/jeziku, vise neke misli i osecanja koje se povezuju.

What does the process of making one of your pieces look like?

Proces stvaranja kod mene lično je jedna velika zavrzlama. Uvek imam neke ideje i teme u glavi koje me zanimaju, što je jako dobro u smislu da nikad ne ostanem bez inspiracije, ali u istu ruku nastaje haos u mozgu gde se previše tema poveže i onda ni meni samoj nekad ne bude jasno ''šta je pisac hteo da kaže'' 🙂 mada većina mojih tema proizilazi iz radoznalosti samo analize sebe i healing-a svojih nekih traumi kroz projekte. Meni je najvažnije da imam dobar koncept jer iz dobrog koncepta može da se napravi na kraju svašta, i to ne mora da bude na primer moda (koji je moj major) nego može se rezultirati u raznim oblicima.

Which challenges have you faced while making art as you know it?

Najveći izazov je to da ne želim da stvaram produkte i nije mi važno da li i kako će se taj moj rad ''prodati'' jer mislim da umetnost ima vrednost veću od novčane. A to je naravno problem u ovom kapitalističkom svetu u kome živimo. Sem toga nerazumevanje mog rada i koncepta, mada to je nešto na šta svaki umetnik ponekad nabasa i to sam nekako i prihvatila. Možda će, jednog dana i razumeti. A pitanje je i: ''Da li je važno da razumeju?'' 

Do you consider yourself an artist, and what does that word mean to you?

Ovo je zanimljivo pitanje s obzirom da često nailazim na taj neki clash dizajna i umetnosti i spike o koje su razlike i šta je ''bolje'' itd. Ja sam shvatila da me stvarno nije briga tj. pokušavam da radim na tome da me nije briga kako će ko da me zove i vidi, nego furam neki svoz fazon i ko god hoće to da nazove kako god, dobrodošao je. A za mene umetnik znači biti senzibilna osoba koja vidi svet svojim očima i nalazi način da ispolji taj neki pogled na život i okolinu...Umentici po meni su praktični filozofi, razmiljanje je, ja smatram, jako važan deo bivanja umetnika.

What is your escape from reality? Do you even have a need to escape from something?

Svako ima beg od stvarnosti. I moj projekat koji izlažem na Bijenalu mladih se radi baš o tome. Kad je meni baš, baš teško, zamislim brdo tj. planinu, šumu i kuću mog dede u Bosni. Naravno beg od stvarnosti može biti baš svašta, ali eto mene baš nekako smiruje ta misao, ta fantazija. I moguće je da je ta slika u mojoj glavi bolja nego u stvarnosti, ali mi smo 'the thinking me' homo sapiens sapiens i smatram da je fantazija naše najveće oružje.

What does the word innovative mean to you?

Biti inovativan za mene znači preispitivati svet i sisteme u kojim živimo i ne reći svemu da, nego buniti se i stvarati neki novi sistem (sa sistemom mislim kao društveni sistem, politički prvenstveno).

Do you have a plan for the future? Where can your artistic practice take you?

Sveze sam diplomirala sa umetničke akademije u Holandiji i planiram da ostanem tamo još jedno godinu dana i onda ću da vidim dalje gde ću i šta ću. Mada volela bih da radim rezidencije i putujem, a s obzirom da uvek imam ideje neće mi biti dosadno nikad. 😀 Jedino što me brine je finansijska podrška umetnicima, ali mislim da umetnici svuda imaju te poteškoće i razmišljaju o toj temi.

What made the biggest influence on you to become what you are today and do what you do now?

Ovo će da zvuči malo 'corny' ali 'struggle' tj. borba. Dosta ljudi misli da je život u inostranstvu bajan, i jeste delimično, ali nosi neku težinu sa sobom. Pogotovo ako nisi iz imućne porodice generalno život je borba. A inače i mentalne poteškoće i borba sa mislima. Neki puknu pod pritiskom, a neki postanu dijamanti...ovo je isto 'corny' ali moje iskustvo je stvarno tako ahahah. 

How would you describe Serbian (Balkan or European-depends on where you live and work) contemporary cultural scene?

Pošto sam ubrzo nakon završene gimnazije otišla za Holandiju i iz ličnih razloga se nisam vraćala često za Beograd, kulturno-umetnička scena u Srbiji mi nije jako poznata. Mada bih volela da se više integrišem i upoznam nove mlade umetnike u Srbiji i uključim se u taj svet.

In which way does your creative process shape you or changes you as a person, if it does at all?

Primetila sam da se definitvno menjam kroz svaki svoj projekat. Sa tim uključujem i frizuru, celokupan stil, odeću i slično. Ja nekako baš postanem deo svog projekta nekako. Tako da, da, moj stvaralački proces jako utiče na moju ličnost, a to je i povezano sa tim da ja svoju umetnost ne vidim kao neki posao, nego stvarno kao deo mene i deo mog bivstvovanja.